Ograničenja ugovora o jamstvima

Na jučerašnjoj press konferenciji Udruge manjinskih dioničara Koncerna Agrokor prezentirali smo nekoliko dokumenata koji nesporno dokazuju ograničenja jamstava, a na koja je Udruga već u više navrata upozoravala. Dakle radi se o još jednom dokazu da izvanredni povjerenik ne radi u interesu svih zainteresiranih skupina već isključivo u korist jedne skupine vjerovnika s kojom djeluje zajednički, a obzirom da je, unatoč činjenici da su mu predmetni ugovori i ograničenja bila poznata, pokušao priznati jamstva u punom iznosu ne bi li sve kompanije iz sustava Agrokor listane na Zagrebačkoj burzi prikazao insolventnima. One kompanije koje nisu uslijed „starih“ jamstava prikazane insolventnima pokušavaju se učiniti insolventnima kroz sam postupak izvanredne uprave uvlačenjem u nezakonito jamstvo za roll-up kredit (primjer takve kompanije je Žitnjak d.d.) obzirom zdrave kompanije jamče za subjekt nad kojim je ostvaren stečajni razlog i jamstvo se ne daje s ciljem osiguranja već s ciljem povrata zajma.

Ističemo kako je sam predlagatelj Lexa Agrokor (vlada RH) prilikom upućivanja Zakonodavcu na usvajanje, naveo slijedeće:

Mjera i pravila propisana predloženim Zakonom ne predstavljaju prekomjeran teret za njegove adresate: dužnike, vjerovnike i druge sudionike. Poslovanje trgovačkog društva dužnika se nastavlja s time da izvanredni povjerenik, sukladno ovlastima i pravilima propisanim predloženim Zakonom, poduzima mjere u okviru postupka izvanredne uprave te se osigurava likvidnost, restrukturiranje i održivost za dužnika, a odnos između dužnika i vjerovnika se regulira zakonski, uvođenjem mjere izvanredne uprave i drugih pravnih mehanizama, uz istodobno razmjerno uvažavanje interesa drugih sudionika.

Dakle jasno je prepoznato da postoje i drugi sudionici, a koji nisu vjerovnici i dužnici te da se i njihovi interesi moraju razmjerno uvažavati. Dakako, radi se o zaposlenicima, dioničarima i drugim dionicima na koje bi Lex mogao utjecati. Drugim riječima, postupanje izvanrednog povjerenika i provođenje restrukturiranja nije u skladu s ciljem i svrhom Lexa Agrokor obzirom da se, unatoč ugovorenim ograničenjima, pokušava provesti nezakonito priznavanje jamstava u punom iznosu kako bi se zdrave i financijski potentne kompanije kćeri pokazale insolventnima čime bi se na manjinske dioničare stavio prekomjeran teret. Postavlja se legitimno pitanje – zašto se to ne pokušava učiniti i s dionicama manjinskih dioničara u susjednim zemljama (primjerice Sarajevski kiseljak ili Marcator) ? Zato jer je to protuzakonito.

Stranim bankama su predmetna ograničenja vrlo dobro poznata jer su uprave one, poznavajući međunarodnu praksu, ugovorno ograničile jamstva na onaj iznos koji je zakonski dopušten uvažavajući činjenicu da se radi o odnosu vladajućeg i ovisnog društva na koji se uz standardne odredbe Zakon o obveznim odnosima moraju primjenjivati i odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje strogo reguliraju te posebne odnose. Dakle ne radi se o ograničenjima koja su poznata samo u inozemnim zakonskim rješenjima već i zakonima Republike Hrvatske. Neovisno o pravu koje bi se primijenilo (NY, London ili RH) uzvodna jamstva su zakonski ograničena, a mišljenja pravne literature o pravnim posljedicama su ujednačena. Pri tome ne treba zaboraviti kako je Zakon o trgovačkim društvima u bitnome preuzet iz njemačkih propisa – zakona o dioničkim društvima (AktG) i zakon o društvima s ograničenom odgovornosti (GmbH). Osim u Njemačkoj i u susjednoj Sloveniji postoji sudska praksa u pogledu uzvodnih jamstava. Ta su pravila, čija je funkcija zaštita vjerovnika trgovačkog društva i manjinskih dioničara, dio režima temeljnog kapitala, a u pravu stečevinu EU su uvedena u preambuli Druge Direktive Vijeća još iz 1976. godine. Povrh svega, u kontinentalnom pravu sudska praksa ne dozvoljava da vladajuće društvo uništi odnosno dovede u egzistencijalni rizik ovisno društvo osim u oblasti propisanog postupka likvidacije čak i ukoliko postoji poduzetnički ugovor o čemu svjedoči presuda Saveznog vrhovnog suda Njemačke u slučaju Vulkan Bremer. Bitno je skrenuti pozornost i na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojim je u čl. 109 st.2 jasno propisano da „Jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšima uvjetima.“

Jučerašnju press konferenciju i poruku potpredsjednika Udruge prenijeli su svi domaći relevantni mediji.