U FINANCIJSKIM IZVJEŠĆIMA JAMNICE, LEDA i ZVIJEZDE EVIDENTIRANA PRAVOMOĆNO OSPORENA JAMSTVA

Jamnica, Ledo i Zvijezda izvjestili, a PWC potvrdio da su pravomoćno osporena jamstva čiji su vjerovnici-imatelji upućeni u parnice da dokažu svoje tražbine (bilješka sudski sporovi) u stvari rashod razdoblja (GFI). Dakle budući neizvjesni događaj, što je po prirodi stvari svaki sudski postupak, za ovisna društva Agrokora d.d. – pa čak i u onima u kojima je manjinski vlasnik poput Leda – je rashod razdoblja. Na ovu upravo nevjerojatnu nezakonitost & kontradiktornost nastavlja ih se još: Rješenje o potvrdi nagodbe ne označava poslovni događaj! To nije čak niti drugostupanjsko rješenje VTS-a, nego je to Datum početka provedbe (nagodbe), kako stoji u samom tekstu izglasane i potvrđene nagodbe na provostupanjskom sudu. Kontinuitet u ‘fer i poštenom financijskom izvještavanju’ je dakle i dalje prisutan.

Prigovor dioničara(dužnika) na Plan nagodbe

Udruga manjinskih dioničara Koncerna Agrokor, nastupajući u ime i za račun svojih članova,  kao i svih ostalih manjinskih dioničara ovisnih društava koncerna AGROKOR d.d. Zagreb, a sve sukladno odredbi članka 333. st. 1. u vezi sa st. 3. Stečajnog zakona, koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 8. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, iskazuje svoje izričito protivljenje i prigovor nacrtu Nagodbe, sadržanom u podnesku Izvanredne uprave Dužnika od 20. VI. 2018. godine, kao i protivljenje i prigovor Izmijenjenom prijedlogu Nagodbe od 26. VI. 2018. godine.

Svoj prigovor dioničari ovisnih i povezanih društava koncerna AGROKOR d.d. temelje na činjenici da prijedlog Nagodbe, dostavljen u privitku podnesaka Izvanredne uprave Dužnika od 20. VI. 2018. godine i 26. VI. 2018. godine:

  1. nije u skladu s odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave, kao ni drugih prisilnih propisa Republike Hrvatske;
  2. dovodi Dužnika, a osobito s njime povezana i o njemu ovisna društva, kao i dioničare tih društava, u daleko teži gospodarski položaj od onog u kojem bi bio da Nagodba ne bude sklopljena, a sve uz protuzakonito i protuugovorno obezvrjeđivanje povezanih i ovisnih društava, u cijelosti;
  3. predviđa nerazmjer namirenja među vjerovnicima, kako u pogledu iznosa namirenja tražbina, tako i u pogledu modaliteta namirenja;
  4. počiva na (potpuno) pogrešnim i neutemeljenim financijskim parametrima, kako u pogledu tražbina vjerovnika, tako i u pogledu poslovnih rezulata Dužnika, a osobito u pogledu vrijednosti imovine Dužnika.

 

Unatoč činjenici što je Udruga manjinskih dioničara Koncerna AGROKOR, u više navrata, informirala sva tijela postupka (uključujući i Sud i Izvanrednu upravu) o nezakonitostima povezanima s ovim postupkom, te ne smatra potrebnim ponavljati svoje opsežne analize, u nastavku se sažeto ističu ključni argumenti za istaknuti prigovor.

Protuzakonita Nagodba

Nagodba predložena od strane Izvanredne uprave Dužnika usvojena je od strane Privremenog vjerovničkog vijeća.

Nesporno je da Privremeno vjerovničko vijeće, sukladno odredbi članka 31. st. 5. Zakona o postupku izvanredne uprave, ima sva prava i ovlasti Vjerovničkog vijeća, sve dok se to tijelo ne formira.

Međutim, nesporno je da Zakon podrazumijeva osnivanje stalnog Vjerovničkog vijeća za trajanja postupka, te je sasvim jasno kako intencija zakonodavca nije bila da Privremeno vjerovničko vijeće rukovodi pravnim položajem vjerovnika za cjelovitog trajanja postupka, već isključivo u (kratkom) razdoblju interregnuma – od početka postupka do izbora stalnog Vjerovničkog vijeća.

Privremeno vjerovničko vijeće, kao tijelo koje je imenovao Sud na prijedlog Izvanrednog povjerenika (ne ulazeći u sadržaj ni osnovanost njegova prijedloga), po logici stvari, nema legitimitet, pa ni mandat, za zastupanje interesa vjerovnika u pogledu usvajanja nagodbe.

Ovo tim više što se postavlja pitanje legitimiteta pojedinih članova Privremenog vjerovničkog vijeća, kojima je Izvanredni povjerenik, za trajanja postupka, praktički namirio sva potraživanja, pa, u trenutku usvajanja prijedloga Nagodbe, de facto, nisu ni imali stvarni pravni interes za sudjelovanjem u postupku, a kamoli za zastupanjem vjerovnika (posebno onih prema kojima Izvanredni povjerenik nije bio tako benevolentan).

Vjerovnici, prilikom glasovanja o nagodbi, neće biti razvrstani u skupine.

Odredbom članka 29. st. 2. Zakona o postupku izvanredne uprave, izričito je propisano da se vjerovnici razvrstavaju u skupine. Sukcesivnom primjenom odredaba Stečajnog zakona, nesporno je da, prilikom donošenja stečajnog plana, postoje najmanje 3 (tri) skupine vjerovnika – razlučni vjerovnici, radnici i ostali vjerovnici.

Prilikom glasovanja o Nagodbi, vjerovnici neće biti raspoređeni u skupine, i to iz razloga što izvanredna uprava, tijekom 15 (petnaest) mjeseci trajanja postupka, nije našla shodnim, na zakonom propisani način, razvrstati vjerovnike u skupine, te, posljedično, omogućiti vjerovnicima da izaberu svoje, legitimne predstavnike, koji bi tvorili stalno Vjerovničko vijeće.

Ovakvo postupanje Izvanredne uprave ukazuje na očitu zlouporabu, s ciljem da, putem Privremenog vjerovničkog vijeća, manipulira postupanjem vjerovnika i provede model „restrukturiranja“ koji je esencijalno suprotan ciljevima zbog kojeg je donesen Zakon o postupku izvanredne uprave.

Teži gospodarski položaj dužnika uslijed Nagodbe

Pitanje „insolventnih“ društava

Veći dio povezanih i ovisnih društava koncerna AGROKOR d.d., s izuzetkom društva KONZUM d.d., nije insolventan per se, već je „insolventan“ isključivo pod pretpostavkom valjanosti i neograničenosti jamstava koja su ta društva dala za obveze društva AGROKOR d.d. temeljem Ugovora o sindiciranim zajmovima.

Naravno, ovdje ipak valja ponovno citirati odredbu, sadržanu u svim Ugovorima o sindiciranom zajmu, koju Izvanredna uprava uporno ignorira. Ta odredba glasi:

„Za nijednu od obveza Hrvatskih Dužnika temeljem ovog Ugovora neće se smatrati da stvara obvezu za njih da postupaju u suprotnosti obveznim odredbama hrvatskih zakona koje uređuju održavanje temeljnog kapitala i plaćanje članovima društva i povezanim društvima, uključujući bez ograničenja članke 217., 220., 222., 222.a, 233., 238., 391. i 407. hrvatskog Zakona o trgovačkim društvima te u suprotnosti sa zabranom financijske podrške koja je primjenjiva za Hrvatske Dužnike, uključujući bez ograničenja članak 234. povezan s člankom 496. Zakona o trgovačkim društvima. Sve obveze Hrvatskih Dužnika temeljem ovog Ugovora bit će ograničene u skladu s Hrvatskim odredbama. U slučaju da je bilo koja obveza Hrvatskog Dužnika temeljem ovog Ugovora u suprotnosti ili krši Hrvatske Odredbe te je stoga ništetna ili neovršiva, takva će se obveza zamijeniti onom koja je slične prirode te koja je u skladu s Hrvatskim Odredbama te koja daje najbolju moguću kreditnu podršku u korist Stranaka Financiranja i, ako je tako potrebno prema Hrvatskim Odredbama, iznos koji plaća Hrvatski Dužnik bit će smanjen na onaj iznos koji je dozvoljen prema Hrvatskim Odredbama.“

Drugim riječima, Ugovorima su izričito definirana ograničenja jamstava pojedinih ovisnih i povezanih društava prema vjerovniku, i to visinom potraživanja društva AGROKOR d.d. prema pojedinačnom jamcu, a i to do mjere koja ne bi ugrozila očuvanje njihovog kapitala, a i to sve pod pretpostavkom da su predmetna jamstva uopće valjana.

Takvog stava su i uprave povezanih i ovisnih društava, koja predmetna jamstva nisu provela u poslovnim knjigama, osobito ne u apsolutnim iznosima, već su ista evidentirana u bilješkama, i to kako prije otvaranja postupka, pa tako, u odnosu na većinu društava, i sada, unatoč nevjerojatnim (i do sada neviđenim) pritiscima od strane Izvanredne uprave.

Dakle, gospodarski položaj povezanih i ovisnih društava koncerna AGROKOR d.d. (a često se zaboravlja kako se postupak izvanredne uprave ne provodi nad jednim, nego nad nekoliko desetaka društava) bio bi daleko bolji u slučaju da ne dođe do Nagodbe, jer, u tom slučaju, ni likvidnost ni solventnost tih društava ne bi bila ugrožena.

Drugim riječima, „stečaj“ (ili postupak izvanredne uprave) društva AGROKOR d.d. i pojedinih drugih društava unutar koncerna, ne bi, sam po sebi, trebao podrazumijevati stečaj nad cjelokupnim sustavom, odnosno, nad tvrtkama kod kojih nisu ostvareni stečajni razlozi. Izvanredna uprava, „prelijevanjem“ stečajnih razloga s društva AGROKOR d.d. na tvrtke u kojima je AGROKOR d.d. većinski dioničar, zapravo, vrši proboj pravne osobnosti, te, umjesto da restrukturira društva kod kojih postoje stečajni razlozi, restrukturira, bez ikakve pravne osnove, cjelokupni sustav, uskraćujući pri tome elementarna prava vjerovnicima, a osobito suvlasnicima (manjinskim dioničarima) društava koja nisu opterećena stečajnim razlozima.

Stečajne razloge, odnosno, stvarnu mjeru (visinu) obveza ovisnih i povezanih društava, osobito obveza temeljem danih jamstava, bi svaki stečajni upravitelj (dakle, osoba koja raspolaže relevantnim znanjima i iskustvom te ima propisanu odgovornost) vrlo lako utvrdio, a temeljem te premise i otklonio postojanje bilo kojeg od stečajnih razloga na strani velike većine ovisnih i povezanih društava koncerna AGROKOR d.d.

Naravno, Izvanredni povjerenik, koji je imenovan na prijedlog Vlade, i koji ne mora raspolagati adekvatnim kompetencijama za vođenje ovako složenog postupka, tim pitanjima se nije previše zamarao, već je jamstva priznao u apsolutnom iznosu, slijedom čega je osmislio tzv. EPM-model, kojega je htio provesti čak i prije sklapanja same Nagodbe, koja bi trebala biti provedbena osnova namirenja potraživanja!

SPFA Ugovor, odnosno, „roll up“ zaduženje

Pravni položaj Dužnika dodatno je otežan, u odnosu na razdoblje prije otvaranja postupka izvanredne uprave, time što je Izvanredni povjerenik, dana 8. VI. 2018. godine, sklopio s određenom skupinom vjerovnika Ugovor o najstarijem zajmu (SPFA Ugovor, odnosno „roll up“), kojim je toj skupini, de facto, namirio (najvećim dijelom neosigurana) potraživanja nastala prije otvaranja postupka, na način da je ista pretvorio u novu obvezu – zajam s prednošću namirenja, u visini od preko milijardu eura.

Time je Izvanredni povjerenik ne samo pogodovao tim vjerovnicima, već je opteretio vrijednu (i do tada nikada ranije opterećenu) imovinu Dužnika te povezanih i ovisnih društava, pri čemu je, sadržajno, za ovisna i povezana društva, preuzeo daleko tegotniji oblik jamstava nego ranija uprava Dužnika, prilikom sklapanja Ugovora o sindiciranim zajmovima.

Naime, jamstva po „roll up“ ugovoru nisu ograničena (slijedom čega se osobito postavlja pitanje valjanosti takvih jamstava), za razliku od jamstava po Ugovorima o sindiciranom zajmu, pa je time Izvanredni povjerenik ne samo doveo dužnika u nepovoljniji položaj i pogodovao određenim vjerovnicima, već je visina tog zaduženja, sama po sebi, nevjerojatna, osobito u kontekstu činjenice da Izvanredni povjerenik, do današnjeg dana, nije našao shodnim postupiti po nalogu Suda i dostaviti podatke o utrošku sredstava osiguranih u okviru „roll up“ aranžmana.

Također, ostalo je nejasno, uslijed odbijanja Izvanredne uprave da dostavi Sudu i ostalim sudionicima u postupku, relevantnu dokumentaciju, hoće li na strani sudionika (zajmodavaca) u „roll up“ zajmu doći do dvostrukog namirenja – jednom kroz već realiziranu novaciju obveze (pretvaranjem „starog“ potraživanja u novi dug s prednošću namirenja), a drugi put u okviru predložene Nagodbe, stejcanjem udjela u „novoj grupi“.

Model Nagodbe i alternative

Tijekom 15 (petnaest) mjeseci trajanja postupka, Izvanredna uprava, niti u jednom trenutku, nije razmotrila alternativu predloženom konceptu Nagodbe – osnivanju privatne zadruge i društva s ograničenom odgovornošću u Nizozemskoj (gdje bi se udjelima trgovalo na „privatnom tržištu“), te zrcalnih kompanija u Hrvatskoj, uz likvidaciju postojećih društava.

Zakon o postupku izvanredne uprave, zaista, dopušta osnivanje novih tvrtki te prijenose imovine, međutim, osnovna premisa, a time i cilj zakona, jest restrukturiranje „trgovačkih društava koje su od sistemskog značenja za Republiku Hrvatsku“, a ne njihovo preseljenje na „privatno tržište“ u Nizozemskoj.

U tom smislu, zadaća Izvanredne uprave bila je makar ispitati mogućnost restrukturiranja Dužnika unutar postojećeg organizacijskog ustrojstva, i unutar granica (uređenog) tržišta Republike Hrvatske, a sve s ciljem da provedba Nagodbe prouzroči što manje štetnih posljedica, kako za same vjerovnike, tako i za cjelokupni gospodarski sustav Republike Hrvatske, a, u konačnici, da ista bude opterećena i znatno manjim troškovima no što je predviđenih 85 mil EUR-a iz osnove savjetničkih naknada.

Udruga manjinskih dioničaka Koncerna AGROKOR je izradila alternativni Plan nagodbe, koji je javno objavljen 9. II. 2018. godine.

Taj Plan, polazeći od financijskih parametara objavljenih od strane Izvanredne uprave, predviđa upravo to – restrukturiranje financijskih obveza unutar postojećeg koncerna, i to primarno restrukturiranjem obveza na matičnoj kompaniji – AGROKOR d.d. koja (nesporno) jest prezadužena, na društvu KONZUM d.d. koje (nesporno) jest prezaduženo (ali primarno ne iz razloga neprofitabilnosti, već zbog „prelijevanja“ obveza unutar koncerna) te na nekoliko manjih kompanija, a u preostalom dijelu sustava (dakle, na „zdravim“ kompanijama) predviđene su mjere koje bi rasteretile sustav i omogućile provedbu takve Nagodbe, uz očuvanje vrijednosti i imovine pojedinačnih kompanija i cijelog sustava, kao i njegovog „sistemskog značaja“ za Republiku Hrvatsku.

Naravno, kod činjenice da je taj Plan rađen na potpuno transparentnim i ekonomski održivim te pravičnim osnovama, logično je da Izvanredna uprava, koja, od samog početka postupka, djeluje s ciljem realizacije ovakve nepravične i nezakonite Nagodbe, nije imala niti malo interesa razmotriti bilo rješenja ponuđena u okviru Plana nagodbe Udruge, bilo neke druge varijante koje bi bile pogodne i vjerovnicima, ali i interesima objektivne zakonitosti.

Pri tome, još se jednom naglašava kako će posljedice ove, predložene Nagodbe, biti katastrofalne, kako za budućnost koncerna AGROKOR d.d. (u smislu njegove imovine, potencijala i radnih mjesta), tako i za tržište (uključujući i tržište kapitala) Republike Hrvatske.

Nerazmjer namirenja vjerovnika

Već je ranije istaknuto kako vjerovnici nisu razdijeljeni u skupine, slijedom čega ih, nužno, moramo promatrati kroz prizmu jedne, jedinstvene, skupine (iako je to izričito protivno odredbi članka 29. st. 2. Takona o postupku izvanredne uprave).

Rukovodeći se naprijed navedenim, nužno je da vjerovnici (unutar jedne jedinstvene skupine) imaju jednak pravni položaj, odnosno, jednake uvjete namirenja potraživanja. Svako drugačije postupanje, nužno bi bilo nezakonito (odredba članka 312. Stečajnog zakona).

Predložena Nagodba, nesporno, podrazumijeva različite iznose (postotke), kao i različite modalitete namirenja potraživanja vjerovnika, unatoč tome što se isti nalaze unutar jedne skupine, slijedom čega je predložena Nagodba protivna odredbi članka 312. st. 1. i st. 2. Stečajnog zakona, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 8. Zakona o postupku izvanredne uprave.

Nadalje, nejednak položaj vjerovnika, očituje se u činjenici da je određenim vjerovnicima, za trajanja postupka, namiren najveći dio potraživanja, dok drugim vjerovnicima nije isplaćena niti jedna kuna potraživanja, uslijed čega Udruga maninskih dioničara Koncerna AGROKOR, u ime i za račun svojih članova, ali i svih dioničara povezanih i ovisnih društava koncerna AGROKOR d.d. upozorava na odredbu članka 312. st. 3. Stečajnog zakona, osobito u kontekstu dijametralno suprotnog tretmana određenih vjerovnika – primjerice, većem broju vjerovnika koji su članovi Privremenog vjerovničkog vijeća tražbine su namirene gotovo u potpunosti tijekom postupka, dok određenim vjerovnicima, koji su tijekom postupka upozoravali na nezakonite i štetne radnje Izvanredne uprave, tražbine neće biti namirene ni u okviru nagodbe, ili će biti namirene uz visoke otpise.

Takav nejednak tretman vjerovnika nužno ukazuje na nezakonitost i nepravičnost predložene Nagodbe, pri čemu, dakako, valja naglasiti kako sadržajno nema nikakvog razloga za takav pristup – primjerice, Plan nagodbe predložen od strane Udruge manjinskih dioničara podrazumijevao je jednak tretman svih vjerovnika, uz namirenje potraživanja svih vjerovnika u cijelosti (bez otpisa), pa se postavlja pitanje zbog čega Izvanredna uprava, u svom prijedlogu Nagodbe, nije primjenila ujednačene kriterije.

Nevaljale financijske podloge

Financijski dokumenti, planovi i pokazatelji, na kojima se temelji predložena Nagodba, netočni su i nevaljali. Udruga manjinskih dioničara Koncerna AGROKOR, kao ni Sud i drugi sudionici postupka, nema uvid u kompletnu financijsku dokumentaciju temeljem koje je izrađen prijedlog Nagodbe, međutim, potrebno je ukazati na određene činjenice, vidljive pregledom dostupne, javno objavljene, dokumentacije.

Uprave ovisnih i povezanih društava nisu objavile Godišnja financijska izviješća za 2017. godinu (ni u zakonom propisanim rokovima, ali ni do danas), ali je Izvanredna uprava objavila Konsolidirana izviješća Grupe za isto razdoblje.

Postavlja se pitanje kako je moguće izraditi konsolidirano financijsko izviješće za grupu povezanih trgovačkih društava, ako ne raspolažeš revidiranim financijskim izviješćima pojedinačnih društava koja su članovi te grupe.

Nadalje, kod činjenice da GFI ovisnih i povezanih društava nisu još objavljena, postavlja se pitanje hoće li postojati razlike između pojedinačnih izviješća i „konsolidiranog izviješća“ koje je objavila Izvanredna uprava, i koje će biti posljedice tih eventualnih odstupanja.

Vrijednost imovine i društava iskazana je na netransparentan i nekontrolabilan način.

Izvanredna uprava provodila je, od samog početka postupka, procjene vrijednosti imovine pojedinih društava unutar grupe. Prema saznanjima iz javnosti, uprave ovisnih i povezanih društava nisu (barem ne jednoznačno) prihvatile ispravak vrijednosti imovine svojih kompanija temeljem tih procjena.

Također, prema javno dostupnim informacijama, veći dio uprava ovisnih i povezanih društava odbio je provesti navodne obveze po jamstvima za društvo AGROKOR d.d. temeljem Ugovora o sindiciranim zajmovima u svojim poslovnim knjigama.

Kod okolnosti da ni Sud ni ostali sudionici u postupku ne mogu utvrditi na koji način su vršene procjene imovine i društava, te jesu li, prilikom utvrđivanja vrijednosti i otpisa, prihvaćene procjene vrijednosti imovine naručene od strane Izvanredne uprave (koje nisu provedene od strane uprava ovisnih društava), ne postoji način temeljem kojega bismo mogli utvrditi je li imovina Dužnika vrednovana na ispravan način, uz primjenu odgovarajućih kriterija, te je li, prilikom vrednovanja, bio primijenjen EPM-model, unatoč tome što isti nije iskazan u poslovnim knjigama.

Iz prijedloga Nagodbe nije moguće na nedvojben način utvrditi visinu preostalih potraživanja prema vjerovnicima, nakon namirenja učinjenog tijekom postupka.

Kod činjenice da Izvanredna uprava nije dostavila Sudu jednoznačne i točne podatke o svim utvrđenim potraživanjima, nastalima prije otvaranja postupka, a koja su namirena vjerovnicima za trajanja postupka izvanredne uprave, to ne možemo sa sigurnošću utvrditi preostali (nepodmireni) iznos duga (koji bi trebao biti predmet Nagodbe), kao ni broj glasova koji vjerovniku pripadaju.

Netočno iskazani poslovni podaci Dužnika u Konsolidiranom izviješću Grupe za 2017. godinu.

Konsolidirana izviješća Grupe za 2017. godinu, objavljena od strane Izvanredne uprave, osim toga što su netransparentna (jer ne raspolažemo godišnjim financijskim izviješćima pojedinih sastavnica grupe, kao ni procjenama koje predstavljaju temelj za otpise vrijednosti), vrve netočnostima, od pogrešno iskazanih poslovnih rezultata pa do pogrešno iskazanih bilančnih stavki, slijedom čega ista ne mogu biti uzeta u razmatranje, a kamoli kao podloga za buduću Nagodbu, makar ne prije no što ista budu uspoređena s Godišnjim financijskim izviješćima svih ovisnih i povezanih društava, nakon što ista budu objavljena.

– – – – –

Slijedom svega naprijed navedenoga, dioničari ovisnih i povezanih društava koncerna AGROKOR d.d. su dokazali da bi, provedbom predložene Nagodbe, i Dužnik, i oni osobno, bili stavljeni u daleko teži položaj nego da do sklapanja predložene Nagodbe ne dođe, a iskazuju i opravdanu bojazan da bi dio vjerovnika (osobito zajmodavaca u „roll up“ ugovoru) mogao ostvariti gospodarsku korist veću od punog iznosa njihovih tražbina, te predlažu Sudu da, temeljem odredbe članka 43. st. 16. Zakona o postupku izvanredne uprave nad trgovačim društvima od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku, uskrati suglasnost na predloženu Nagodbu, čak i za slučaj da je vjerovnici izglasaju, i to stoga jer su bitno povrijeđeni propisi o sadržaju nagodbe i postupanju prilikom njezine izrade i donošenja te jer postoji opravdana bojazan da bi do prihvaćanja iste moglo doći na nedopušten način, djelovanjem od strane Izvanredne uprave i određenih skupina vjerovnika.

Kolakušić: Čak ni nakaradni zakon nisu ispoštovali

Sudac Mislav Kolakušić komentirao je gostujući na N1 nagodbu i predstojeće ročište za Agrokor.

Ovo je još jedan u nizu tužnih dana za pravo u RH. Vjerovnicima je zabranjeno da sudjeluju u postupku. Taj zakon je nakaradan, a čak ni njega nisu poštovali”, poručio je Kolakušić, podsjetivši da je prema zakonu u nagodbi trebalo sudjelovati stalno vjerovničko vijeće, a ne privremeno u kojem se nalaze čak pravni subjekti koji su namirili svoja dugovanja.

Dodaje da Lex Agrokor, koji opetovano naziva nakaradnim, propisuje da u postupku sudjeluju izvanredni povjerenik, stalno vjerovničko vijeće, sud i ministarstvo. “Kad smo išli bez stalnog vjerovničkog vijeća kao da smo išli bez suda”, smatra Kolakušić

http://hr.n1info.com/a311009/Vijesti/Sudac-Kolakusic-Lex-Agrokor-je-nakaradan-a-cak-ni-njega-nisu-postovali.html

N1, Fižulić: Način vođenja procesa u Agrokoru ostaje sramota za RH

“Čuvaj se bankara kad i darove nose. Neprilično i neumjesno je to sve, ruski ambasador nastavlja s izjavama koje su na rubu prihvatljivosti za domaćina. Ruske banke ne spašavaju ni Hrvatsku, ni Agrokor, one spašavaju novac koji su posudile Agrokoru. Prikazivati to kao spašavanje Hrvatske je neumjesno. Trebale bi doći reakcije na to”, rekao je Fižulić komentirajući godinu dana procesa u Agrokoru kao gost Novog dana.

Cijeli intervju pročitajte na:

http://hr.n1info.com/a310155/Vijesti/Nacin-vodjenja-procesa-u-Agrokoru-ostaje-sramota-za-RH.html

Japunčić: Alternativni pristup nagodbi ili zašto vjerovnicima Agrokora treba omogućiti izbor

Model nagodbe samo na razini Agrokora d.d. predviđa kombinaciju otpisa dijela tražbina, ‘debt to equity’ i zadržavanja dijela obveza uz produljenje ročnosti i niže kamatne stope; fokus joj je na budućem poslovanju, a sva društva vodi na burzu.

http://www.poslovni.hr/hrvatska/alternativni-pristup-nagodbi-ili-zasto-vjerovnicima-agrokora-treba-omoguciti-izbor-341857

dr. sc. Anić- Antić: Ukoliko subjekt osporava dug po jamstvu objava se provodi kroz nepredviđene obveze (u bilješkama)

Da se potencijalne obveze po jamstvima, sukladno odredbama međunarodnih računovodstvenih standarda, ne bi trebale knjižiti (bilančno) proizlazi i iz mišljenja koje je Udruga ishodila (i dostavila Upravama ovisnih društava Agrokora) od strane renominiranog profesora i voditelja katedre za računovodstvo Zagrebačke škole ekonomije i managementa, ovlaštenog poreznog savjetnika i revizora, te stalnog sudskog vještaka za financije, poreze i računovodstvo dr. sc. Anić – Antića koji u svojem mišljenju zaključno ističe:

„Ukoliko je subjekt pozvan na plaćanje iznosa iz jamstva a istovremeno je pokrenuo parnicu u kojoj se brani da je jamstvo nevaljano, subjekt time osporava dug po jamstvu i stoga neće evidentirati u svojim poslovnim knjigama obveze i rashod po danim jamstvima. Subjekt će objaviti nepredviđene obveze (u bilješkama).“

Osvrt na objavljeni nacrt nagodbe – dio I.

Analizirajući na Agrokorovim internetskim stranicama javno objavljeni nacrt nagodbe, ne možemo se oteti dojmu kako svjedoči klasičnom primjeru ekstenzivnog tumačenja zakonskih ovlasti, kako od strane izvanrednog povjerenika tako i privremenog vjerovničkog vijeća (dalje: „PVV“). Ono što zabrinjava jest s kojom se lakoćom ignoriraju sudska praksa i pravorijeci, a čini se kako propusti nisu iz nepažnje već s jasnom namjerom i u cilju pogodovanja određenoj skupini vjerovnika koja, kako su i pojedini vjerovnici do sada višekratno sudu skretali pozornost, privatizira ovaj postupak kao da se radi o vlastitom poduzetničkom poduhvatu. Danas je potpuno nesporno da je predmetno narušavanje ravnoteže u postupku nastalo trenutkom potpisivanja tzv. roll-up kredita kojim je cjelokupni proces predan u ruke uskoj skupini vjerovnika.

U prvom djelu osvrćemo se na objavljeni nacrt nagodbu u djelu “Prijenos imovine i dionica”. Naime, u točki 5.5.2.1  objavljenog nacrta  izvanredni povjerenik i privremeno vjerovničko vijeće, koje sukladno odredbama čl. 19. st. 2. i čl. 43. st. 4. ZPIU sudjeluje u ime vjerovnika u izradi nagodbe, ističu da su korištene dvije procjene prilikom utvrđivanja je li društvo pod izvanrednom upravom insolventno društvo. Dalje se ističe kako su polazna načela procjena fer i pravičan tretman dionika te održivost svakog društva što u suštini predstavlja površni pokušaj opravdanja nastavka prkosa propisima i samom smislu postupka pri tome podcjenjujući kapacitet suda i ostalih sudionika postupka.

Članak 5. Stečajnog Zakona propisuje stečajne razloge kao nesposobnost za plaćanje i prezaduženost, te iznimno ukoliko se učini vjerojatnom prijeteća nesposobnost za plaćanje. Dakle, prethodne dvije procjene za koje se navodi da se sastoje u procjeni održivosti i procjeni insolventnosti, u značajnoj mjeri proširuju stečajne razloge (razloge insolventnosti) po vlastitom nahođenju izvanredne uprave.

Udruga je Trgovačkom sudu u Zagrebu dostavila podnesak u kojem skreće pozornost na ovu vrlo značajnu i materijalnu odredbu (i predlaže naložiti povjereniku ispravak i uskladu s pozitivnim normativnim okvirom) nacrta nagodbe s obzirom da je za očekivati da bi u slučaju da se pogrešno utvrdi insolventnost pojedinog ovisnog društva mogli u kasnijem tijeku postupka proizaći značajni problemi uslijed očekivanih i opravdanih prigovora (ovisnih društava/dužnika) temeljem čl. 333. SZ koji se podredno primjenjuje u skladu s odredbama čl. 43. st. 21 ZPIU.